Iako službeno sezona počinje/završava negdje u listopadu više manje se sva značajna događanja u veslačkom svijetu dogode u istoj kalendarskoj godini. Kako je u ovo predblagdansko doba običaj prisjetiti se svega lijepoga, a i onog manje lijepoga kako nebi ponovili iste greške donosim Vam pregled sezone kroz osobno viđenje.
Krenuo bih s reprezentativnim odjelom pošto je ipak godina protekla u njihovom znaku. Pa krenimo redom u 2012.-u ušli smo s saznanjem da je ovo Olimpijska godina, te su se tom cilju posvetili naši reprezentativci, povećavši obujam treninga i motivaciju na maksimum što se vidjelo i na zimskim pripremama i na testu na 6 km gdje je Matin Sinković postavio vrijeme od 1:32,9 za koje se mislilo da će dugo stajati, ostali nisu bili loši, dapače postigli su svoje maksimume i uvidjeli da su na pravom putu prem Londonu. Nažalost početkom godine znali smo da će nas u Londonu predsravljati CroExpress, a da će se kroz kvalifikacije za nastup boriti dvojac Sonja Kešerac i Maja Anić, te skifista Mario Vekić pod vodstvom našeg Dragutina Milinkovića. Nakon prve postaje svjetskog kupa gdje je slavu pobrao CroExpress s pobjedom nad posadom Njemačke, Mario Vekić uspio je izboriti plasman na OI, ali nažalost to nije pošlo za rukom posadi Kešerac, Anić. Međutim par dana iza toga CroExpress je na nepunih 7 minuta držao svjetski rekord i uzeo i drugu pobjedu ispred Njemačke, a ista stvar dogodila se i na zadnjoj postaji Svjetskog kupa. Došao je i taj trenutak, došao je London i sva svjetla svijeta bila su uperena tamo, a mi smo se predstavili u najboljem mogućem svjetlu uzeli smo Olimpijsko srebro, bilo je teško i borbeno do kraja, ali braći SInković, Martinu i Šainu moramo samo odati počast na VELIKOM rezultatu koji je donio mnogo radosti i motiva u sve klubove, jer su pokazali da se može i ugazili su put za buduće uspjehe Hrvatskog veslanja. Mario Vekić na kraju je završio 15. što je također uspjeh jer je formu morao tempirati za kvalifikacijsku regatu, ali čvrstog sam uvjerenja da se moglo do B finala da je rasplet na Bledu godinu prije bio malo drugačiji, ali tako je kako je nekad sreće nije na našoj strani. Nakon takvih usjeha očekivalo se malo zatijšje, ali je potom stigla EP u Varesseu gdje su braća Sinković pokazala da u dvojcu na praiće mogu pobijediti i Olimpijske viceprvake, Talijane, i to s stilom. Damir je ostao kratak za jedan zaveslaj od vodećeg Litavca Griskonisa, dok su Sonja i Maja uspjele se domoći bronce, tako da su nam doma donijeli cijeli komplet. Braća su tu odradila uvjerljivo od početka do kraja ne dopuštajući opuštanje niti u jednoj trci, Damir je uglavnom lomio suparnike u zadnjoj polovici utrke i ostaje žal za tih par metara koji su falili da se i Damir okiti zlatom, a djevojke su sjajnom trkom stigle do bronce. Da to nebi bio kraj ovih vijesti pobrinuo se Damir na inicajlnom testiranju i postavio novi Hrvatski rekord na fiksom ergometru koji sad iznosi 1:32,8, ali nekako mi se čini da ni taj neće dugo stajati. Eto toliko od naših reprezentatvnih seniora koji su ovu godinu upisali velikim zlatnim, srebrnim i brončanim slovima u povijest Hrvatskog sporta.
Kod nas u klubu bilo je zdravstenih poteškoća kod Marcele, ali to se uspjelo riješiti. Problema nije bila pošteđena ni njena sestra Karla, koja je imala problema s leđima kao i pridošlica Bilić, međutim i to je trener Petrović uspješno sanirao. Naš junior Trucek imao je blizak susret s tramvajem i propustio je dobar dio zime, što ga je koštalo, ali i iz njega smo izvukli maksimum. Koliko uspješno su sanirane tegobe govori podatak da su sestre MIlošević uspjele izboriti normu za SPU23 u Trakai-u , a Bilić je nastavio svoj veslači napredak. Početak godine klub je proveo u Sloveniji u Planici gradeći vrlo dobre temelje koji će se vidjeti pred kraj sezone. Nakon toga bije bilo puno odmora već je odvučen test na 20, 30, odnosno 50 km ovisno o dobnoj kategoriji. Izašlo se i na vodu vrijedno su se skupljali kilometri, a sve je rezultiralo uvjerljivom ukupnom pobjednom u Veslačkom kupu Miljenka Findrlea, gdje smo na svakoj postaji bili među prva dva kluba.Na najvažnijoj regati, državnom prvenstvu pokazali smo svoju moć, dali sve od sebe i osvojili drugu mjesto u ukupnom poretku, ostali smo iza Zagrebačke Mladosti, samo zato što imaju više seniora na raspolaganju, ali s obzirom na to da su nam juniori i juniorke ukupni pobjednici u svojim kategorijama možemo očekivati i uspon u seniorima iduće godine. Osim juniora kadeti su ponovno vladari u svojoj kategoriji što dokazuje sjajan rad naše omladinske škole pod vodstvom Bojana, Miće i Tome koji prosljeđuju klince Saši koji očito ima dobitnu formulu jer Trešnjevka već godinama ima najbolje kadete u državi. Kempes daje završni pečat juniorimai seniorima i rezultati će s godinama biti samo bolji, svim trenerima hvala na sjajno obavljenom poslu jer ipak na kraju oni stoje iza svega. Na državno posebno su nas oduševile djevojke sestre Milošević, Lucija Rubinjoni, Žana Krakić i Dora Dragičević, a mene osobno je najviše oduševila utrka juniorskog dvojca “bez” gdje su Krakić i Vukovski zauzeli drugo mjesto, ali ovaku trku nisam već dugo vidio i proglasit ću ju najboljom juniorskom trkom godine. Kad smo već kod dvojca možemo spomenuti da su izborili nastup na Europskom i Svjetskom juniorskom prvenstvu, s njim na Europskom je bila Žana, a na svjetskom se uspio pridružiti i razbijača tramavaja Trucek, koji je pak krenuo u skifu a zvršio u dublu, ali takav je splet okolnosti bio. Međutim pokazao je veliku profesionalnost i borbenost. Žana ima još godinu dana juniorskog staža i očekujem da bi iduće godine mogla do medalje na jednom od tih prvenstava, a kako je sad odvukla 6 km 1:55,0 mislim da je i onda dala povoda za takva nadanja. Juniorima moramo odati priznanje i na uvjeljivoj pobjedi na tradicionalnom dvoboju Trst-Zagreb. Evo još jednom ću odati priznanje svim članovima kluba jer je ovo bila jako uspješna godina.
E sad malo o drugim pobjedama, CroExpress početkom godine napokon je dobio svoj Fillippi čamac, više nije samo na godinu dana. Također je i Damir dobio novi skif na korištenje, ali od Empachera. Klub je uspješno organizirao veslački Cross i daljinsku regatu, te veslački triatlon. Došlo je i vrijeme da se obnove klupske prostorije, što je rađeno tijekom ljeta i sad klub izgleda sjajno, imamo nove svlačionice i klub je malo drugačije raspodijeljen. Također naš nekadašnji Olimpijac Ante Kušurin poklonio je klubu novi ergometar, hvala mu na tome. radi se o modelu Dynamic, nemam šta reći nego zanimljiva igračka i još jednom hvala Anti na božićnom poklonu. Također ova godina ostat če upamćena po novoizabranom izborniku, Srećku Šuku, te novoizabranom predsjeniku VSZ-a Zlatku Buzini. Njima želimo puno sreće na novim pozicijama. Da ne zaboravim i sporstke nagrade Franjo Bučar koju su dobili medaljaši s OI kao i prijem kod predsjednika i primanje priznanja Danice Hrvatske.
I za kraj nažalost mora biti i ne tako dobrih vijesti, klub je napustio Tomislav Rubinjoni i vratio se u VK Zagreb, a želimo mu daljnji napredak u kraijeri. Također vezano uz VK Zagreb moramo se prisjetiti prerano preminulog Hrvoja Turibaka koji je nesretno stradao u svom stanu. Njegovoj obitelji i prijateljima još jednom izražavamo žaljenje.
I za kraj samo da kažem jedno veliko hvala svim trenerima, djelatncima kluba i prijateljima kluba, da ih ne nabrajam pojedinačno na novim prostorijama kluba, kao i na novim peharima.
U hangaru na Jarunu stoji natpis: Trešnjevka radi, vesla, pobjeđuje!!! Tko do sad nije vjerovao u to, ova godina mu je primjer da je to tako, a kako priliči velikom klubu s velikm rezultatima, očekuje se daljnji napredak, zato dragi veslači, treneri i ostali djelatnici kluba dobro se odmorite u ovo blagdansko doba, napunite baterije za nove pobjede jer ove ste godine ljestvicu postavili visoko.
Za kraj svim posjetiteljima web stranice i njhovim obiteljima želimo ugodne blagadne i što uspješniju novu godinu!!!