Kako teku tvoje pripreme za OI u Riu? Opiši nam malo svoje treninge.
Pripreme teku po planu, sad je ovaj zimski dosadni dio, znači što više volumena, što više kilaže u teretani. Sad se stvaraju one zalihe za ljeto, tako da se uopće ne štedim. 4 puta tjedno imam teretanu u fitness klubu Virtus, trener mi je Pero Kuterovac. Za sada ide sve po planu, treninge na ergometru mi slaže Srećko Šuk. Osim ergometra kombiniram trčanje i bicikl, dosta vremena provedem na Wattbike-u i imam jednom tjedno sastanak sa mentalnim trenerima.

Koliko ti je mentalni trening pomogao u tvojem treniranju?
Pa dosta, svaki dan imam zadatke koje radim tokom treninga i zadatke koje radim u slobodno vrijeme. Svaki prazan hod u danu mi je ispunjen nekom zadaćom mentalnog treninga, tako da ne gubim fokus. Treneri mentalnih treninga su Ana Kotzmuth i Igor Čerenšek. Čujemo se svakodnevno, radimo analizu treninga i pripremu za idući trening. Anu znam iz Sportske gimnazije jer mi je tamo puno pomogla, tako da sam ostvario neki kontakt i od prije s njom.

Koji ti  je tip treninga najteži, odnosno koji tip treninga ne preferiraš?
Najteži treninzi su oni na aerobno-anaerobnom pragu. Najteži psihički treninzi su mi dugački i monotoni treninzi od 120 min na više, koje treba raditi na niskom intenzitetu. Tada najčešće trčim ili vozim bicikl.

Kakvu borbu očekuješ na regatama svjetskog kupa i europskom prvenstvu?
Dogovorili smo se da se spremamo za 2 natjecanja. To je europsko prvenstvo u prvom dijelu sezone i naravno olimpijske igre u Riu. Svjetski kupovi će biti samo usputne regate, naravno probat ću biti što bolji na njima, ali isključivo kao trening regate. Europsko neće biti neki veliki špic forme, samo malo da istestiramo gdje smo, koliko smo napravili do tad, koje su brzine, koje su moguće brzine, šta možemo još popraviti i da imamo neki čvrsti orijentir.

Sad već neko vrijeme veslaš samo skif, vidiš li se u budućnosti u nekoj većoj disciplini?
Sad imam svoju slobodu. 2015. godina je, mogu reći, jedna od najboljih sezona koju sam imao. Nakon ozlijede sam se dosta brzo adaptirao na nove uvjete treninga, novog trenera, novu disciplinu i novu konkurenciju. Europsko mi je bilo veliko iznenađenje, došlo mi je stvarno brzo, ali to je samo dokaz koliko još imam prostora za napredak i koliko mogu. Tako da sam stvarno zadovoljan i mislim da će tek najbolje biti u Tokiu 2020. Želim nastaviti veslati skif.

Veslačka prijateljstva? Jesi li se sprijateljio s nekim posebno na svjetskim kupovima i ostalim regatama?
Sa Synekom sam si baš dosta dobar. Ali svi skifisti, bez obzira što smo rivali na stazi, jako smo si dobri i privatno. Čestitamo si jedan drugome na rezultatima testiranja šta izvučemo na ergometru, pratimo se, bodrimo se, jer naravno da nije lako kad si sam. Na kraju konkurent ti bude najveća podrška i najveći motivator, kako ja njega motiviram sa svojim treninzima, tako on i mene sa svojim rezultatima. Svi radimo na tome da postanemo bolji i brži.

Pošto si ti skoro svim mlađim veslačima veliki uzor, postoji li netko tko je tebi uzor?
U Hrvatskoj mi je Ante Kušurin životni uzor, a i veslački.
Od stranih veslača izdvojio bih Olafa Tuftea, koji je kad sam ja počinjao veslat osvojio srebrnu medalju na OI u Sydneyu, ima dva olimpijska zlata u skifu i sa 39 godina se kvalificirao na svoje pete OI.

Imaš li vremena za odmor, koji su ti hobiji, imaš li curu?
Slobodnog vremena se nađe, ali najčešće ga potrošim na odmor sa obitelji i sa djevojkom. Sad od 21.-30.1.2016. idem na zimske pripreme u Austriju, malo skijaško trčanje, da se odmorim od dvorane i od nasipa.